Violoncello

Violončelo spada u žičane gudačke instrumente. Violončelo je mnogo veći instrument od violine i viole, i za razliku od njih se ne drži ne ramenu, već samostalno stoji na podu i pridržava se nogama. Zbog takvog položaja instrument je mnogo stabilniji od svojih srodnika pa se može svirati i palcem. Violončelo se sastoji od sljedečih dijelova:

REZONANTNO TIJELO (corpus)

  • gornja ploča ( glasnjača / zvučnica )
  • donja ploča (dno)
  • obod
  • na gornjoj ploči se nalaze konjić, dva f otvora i dušica (u unutrašnjosti instrumenta, točno ispod konjića)

VRAT (nadovezuje se na corpus)

  • hvataljka
  • glava u obliku puža s 4 vijka za ugađanje

ŽICE

  • protežu se duž cijelog tijela
  • od vrata do fein stimmera koji služe za fino ugađanje
  • nekad su se izrađivale od ovčjih crijeva, dok su danas metalne
  • ima ih 4 i ugođene su po kvintama (najniži ton je C, a najviši a2 )

GUDALO

  • štap
  • na vrhu su pričvršćene strune (od konjskog repa)
  • žabica (na dnu štapa, na nju su pričvršćene strune s donje strane) s vijkom kojim se zatežu strune
  • gudalo odnosno strune se premazuju kalofonijem (borova smola)
  • kraće je i masivnije nego kod violine i viole

Skladbe za violončelo su najčešće pisane u bas ključu, ali i u alt, tenor i violinskom ključu. Mnogi ljudi misle da se violončelo svira samo u orkestrima, no solo literatura za violončelo je vrlo raznolika. Neki od istaknutijih skladatelja su:

J. S. Bach – 6 suita
L. van Beethoven – sonate
J. Brahms – sonate
C. Saint – Saëns
A. Dvořak

Najsavršenije instrumente izrađivali su majstori Stradivari, Guarneri i Amati u XVII. st. Neki od najpoznatijih virtuoza su Mstislav Rostropovič, Luigi Boccherini, a od naših Monika Leskovar.

prof.: Darij Milković
prof. Davor Gluhak

nastavni plan SGŠ
nastavni plan OGŠ